Ostajte ovdje

Gdje idete? Napuštate nas? Zašto? Ovdje vam nije lijepo? Nemate potencijala za napredovanje? Ne sviđa vam se ekonomija u našoj državi? Ne sviđaju vam se predstavnici naše divne države Bosne i Hercegovine?

 

Ne napuštate nas valjda zbog toga jer je ovo naše društvo “bolesno” i nikog nije briga za državu? Napuštate i roditelje? A možda su i oni zajedno sa vama napustili ovu našu državu. Svako ima neki svoj drugačiji argument koji preuveličava toliko da na kraju dana ova naša država ispada jadna i bez ikakvog potencijala, a na kraju tog istog dana ona plače za vama jer ste je napustili.

Kažete kako nema potencijala, a ništa niste uradili povodom toga. Možda ste baš vi taj potencijal koji treba dobro iskoristiti da ova država na kraju krajeva ne bi propala. Šta znaš? Možda bi baš ti vodio ovu državu perfektno i iskoristio svaki njen mogući potencijal… možda… Mi nismo krivi jer nam je država ovakva, a opet biramo te iste ljude da vode našu zemlju kako hoće, iako znate da će opet raditi po svome i da ih za narod nije briga. Ima onih koje baš briga ko im vodi državu. Te iste ljude je briga samo koliko im je novčanik težak, a nisu svjesni da ne mogu sve kupiti novcem, ali ipak ih je novac zaslijepio pa ih ne zanima država, a isto toliko ih ne zanima ko vodi i predstavlja istu. Ima i onih koji odlaze zbog društva koje je navodno “bolesno”, a nisu ni svjesni da takvog društva ima i u tuđini. Lijepo je Šantić govorio “Ostajte ovdje…”, a mi kao da njemu prkosimo i namjerno napuštamo Bosnu.

Kad sve zbrojiš i oduzmeš, nešto ti fali. Uvijek ti nešto fali. Bez obzira da li je to novac ili ipak porodica. Čovjeku se nikad ne može udovoljiti. Jer mi ljudi smo prosto takvi. Stvarno mislite da ćete, ako odete iz ove države, imati sve i da neće biti ni najmanjeg nedostatka?Najlakše je otići i misliti da će ti tamo sve biti potaman. Zašto ne ostaneš ovdje i pokušaš iskoristiti tu neku iskru potencijala i mašte? Ko zna možda ćeš uspjeti, a ako ne uspiješ uvijek možeš pokušati ponovo.

Hajde idi! Idi, pa ćeš vidjeti da ni u tuđini nije kao u bajci. Idi, iskoristi svoj potencijal tamo negdje daleko. Iskoristi svoju maštu da doprineseš drugima. Iskoristi zadnji atom svoga tijela za druge. Samo slušaš ljude koji su se “snašli” i njihove priče o tome kako je tamo negdje daleko ljepše i kako u Bosni nema ništa. A ustvari oni ne znaju kako je u Bosni. Ne znaju kakve ljude pune pozitive imamo. Što ne pitaš onog što se vratio jer mu tamo nije odgovaralo? Ja ću ti reći zašto. Plašiš se da će ti reći kako nigdje nije kao u našoj Bosni i Hercegovini. Otišli su, vidjeli, vratili se. I sad pokušavaju napraviti nešto od ove države. Znaju da je moguće i ne gube nadu.

 

Ti idi. Ja ću ostati, a možda i ja odem, vidim i vratim se.

 

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta Pollution Revolution. Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Autor teksta: Amira Spahić

Izvor fotografije: pinterest.com