Priča o Vranduku

 

Da sam ptica, cijelu Bosnu bih preletjela. Da sam ptica, opet bih se Vranduku vratila samo da osjetim miris kahve na kuli i da osjetim slobodu. Ništa nije ljepše, ni Sarajevo, ni Mostar, ni brojni gradovi ove zemlje kao što je moj stari grad Vranduk. On je moj i zauvijek biće, pa kad žena na kuli zaviče: “Kahva je spremna!” i sva se djeca gore okupe, pa svoju sreću i sa starijima podijele. Voljela bih da mogu opisati tu ljepotu, opisati drveće koje se jedno na drugo nastavlja i bez daha ostavlja. Voljela bih da mogu vam dokazati i ljubav svoju pokazati prema starom gradu ovom koji je sa tri strane Bosnom okružen. Okružen je sa tri strane, pa čak ni pod vlast Eugena iz Austrije jedini nije mogao da padne. Istina jeste da je Vranduk pod vlast Osmanskoga carstva pao, pa je kraj kule Mehmeda El Fatiha džamiju sagradio. Ali, Vranduk se nikad nije predao. Međutim, Vrandukom nikada nije vladalo najgore carstvo, carstvo mrsko svakom čovjeku, a to je carstvo mržnje. To carstvo Vrandukom nikad zavladalo nije. Zauvijek vlada ljubav draga, Vranduk nikad pod zlo neće da pada.

Tekst: Horić Jasmina
Foto: Horić Mustafa