Upoznajte Sarajevskog John Doea

 

Adis Ahmethodžić je momak koji je nedavno u Sarajevu ostvario svoj san. Nije rođeni Sarajlija, ali kako kaže tu je prohodao, tu preživio rat i tu postao čovjek.  Prva knjiga nosi naziv kao i njegov dvogodišnji  blog „Sarajevski John Doe“. Razgovarali smo sa Adisom i donsimo Vam priču o piscu čije se riječi čitaju na prostorima cijele bivše Jugoslavije.

 Kada ste počeli ostavljati pisani trag?

Nešto se uvijek pisalo, od osnovne i prvih školskih sastava pa do tog famoznog puberteta koji ima običaj da u svakom od nas otključa nešto što ni sami nismo znali da je tu. Moja je prelomnica bila srednja škola i prva velika djela svjetske književnosti, pa se nekad tad i prvi put desilo da napišem nešto svoje, a da to nešto nije bilo školski zadatak ili obaveza. Dalje je uslijedilo još par kratkih priča, za njima i prva stidljiva dijeljenja sa prijateljima i sve kasnije se nekako gradilo samo od sebe. Kad čovjek otkrije u sebi put za kojeg je siguran da nekuda vodi, sve drugo postaje podređeno tome.

Koji je Vaš prvi objavljeni tekst/pjesma?

Uh, teško da ću se toga uspjeti sjetiti. Znam samo da je bilo nekad u srednjoj školi i znam da me moj rođak Ado nagovorio da napravim blog i da, ako već nemam hrabrosti da svoja djela potpišem svojim imenom, onda da bar pokušam pisati pod pseudonimom i tako otkrijem da li to moje škrabanje vrijedi nečemu ili ne. Taj se blesavi blog zvao „Čovjek pod šeširom“.

Adis je svoj prvi pisani trag ostavio još u drugom razredu srednje škole, ali gdje pronalazi inspiraciju?

Inspiracija je uvijek osjećaj. Neka situacija, neko mjesto ili doživljaj okine nekakvu žicu unutra, rodi se emocija koja počne da svrbi i sve to na neki svoj način, samo od sebe, postane djelo. Sve što sam ikad napisao nastalo je bez planiranja, bez posebne pripreme ili prepravljanja– u trenu se probudi osjećaj koji jednako brzo postane riječ. Vjerovatno zato mi je u pisanju najbliža poezija, i vjerovatno zato nikad neću umjeti napisati roman.

Vjerovatno prvo pitanje koje postavimo piscu je šta za njega predstavlja pisanje, a evo šta za Adisa ono predstavlja?

Pisanje je psihijatar koji nema diplomu o završenom fakultetu, ali sve jedna terapija koju mi je ikada propisao dala mi je kontrolu nad vlastitim životom.

Šta volite da čitate?

Naravno, uvijek je gušt tu i tamo se zaroviti u roman nekog velikana domaće ili svjetske književnosti ali malo šta mi može parirati osjećaju Džamonjinih kratkih priča ili stihovima Crnjanskog i Sidrana.

Šta Vas je ponukalo da objavite svoju prvu knjigu?

Ljudi koji su sa mnom gradili blog „Sarajevski John Doe“. Stalna pitanja potpunih stranaca iz velikih i malih gradova Srbije, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine i ostalih okolnih zemalja, njihove riječi podrške i potreba da sa mnom, na osnovu pročitanih riječi, podijele svoje životne priče. Moj put na blogu kojeg radim sada već pune dvije godine pokazao mi je da postoji zaista mnogo ljudi koji viteški žive teške živote bez da ikome išta o tome govore, da postoje ljudi kojima je lijepa riječ potpunog stranca ili samo stih koji u nekoj mjeri opisuje to kroz šta prolaze, dovoljna da se na trenutak osjete bolje – pa mi je ta moja uloga u njihovim životima, i njihova uloga u mom, postala jednako velik dug i obaveza, koliko je i čast. Ova knjiga se desila najviše zbog njih, tih ljudi kojima ne znam ni ime ni boju očiju, a koji su u svojim srcima ponijeli to što pišem i širili dalje, pokazivali prijateljima i poznanicima i sa mnom gradili mjesto na kojem se za dobrih dvije godine nikada nije desilo ni jedno jedino slovo mržnje ili neprijateljstva.

 

 

Promocija knjige će se održati 26.12.2018. u prostorijama RKUD Proleter (Sarajevo City Centar, 4. sprat).  A na početku nove kalendarske godine,  Adisov je  plan da završi organizaciju i pripremu online narudžbi i prodaje knjiga sa dostavom na kućnu adresu bilo gdje na prostoru bivše države, za sve one koji ga podržavaju i zajedno sa njim pokušavaju izgraditi ime „Sarajevski John Doe“. Bitan detalj i da će nakon promovije u Sarajevu, značajan dio sredstava donirati za brigu o djeci sa posebnim potrebama.

Koji je moto Sarjaevskog John Doea?

Ostati vjeran sebi. Ne raditi ono što je trend, ono što je dobro plaćeno ili ono što drugi kažu da treba. Jedini pravi put kroz život je put sagrađen od vlastitih snova.

Prije nego što knjigu budete držali u rukama ovdje možete čitati riječi Sarajevskog John Doea.