Tvornica papira – nekad i sad

Tvornica papira, u kojoj je radilo 55 radnika, sačinjavala je kompleks radničke kolonije koja je i danas istog izgleda uz zgrade i dimnjak u ruševnom stanju.

Iz dokumenaza saznajemo, da je tvornica papira u Zenice imala jedina pravo da isporučuje sve vrste papira za državnu upravu. O njenom značaju govorio je i željeznički kolosijek koji je išao do tvornice papira, a celuloza za Zenicu je nabavljana iz Drvara.

Priča o uspješnoj tvornici papira u Zenici završava 1910. godine istekom 25-godišnjim ugovorom Muslija koji je potom tvornicu preselio u Austriju, a zemljište i zgrade prodao firmi iz Sarajeva koja je sve to prodala rudarskoj upravi BiH, a čitav kompleks Papirna je u vlasništvu Rudnika mrkog uglja u Zenica.

Nedavno je u sklopu ovog kompleksa otvorena i rekonstruisana gimnastička dvorana.

Gradonačelnik Zenice, Fuad Kasumović, prilikom otvorenja gimnastičke dvorane “Partizan” pozvao je sve zainteresovane investitore da izraze interes za rekonstrukciju sportskog stadiona.

Berislav Bostjančić, arhitekta, napravio je projekt obnove Papirne u kojem je objedinjena galerija s historijskim podacima o nekadašnjoj fabrici papira.

Reditelj  Veljko Bulajić, 1961. godine je snimio jedan od svojih najboljih filmova “Uzavreli grad” u Zenici, koji je u Puli osvojio “Zlatnu arenu”, a u Veneciji je proglašen najboljim filmom 1961. godine u Jugoslaviji.