Rak ne smije biti tabu tema!

Međunarodni dan borbe protiv raka obilježava se svake godine 4. februara i predstavlja za sada jedinu inicijativu pod kojom se cijeli svijet može udružiti u borbi protiv globalne epidemije raka, dok se 15. februara obilježava Međunarodni dan djece oboljele i liječene od raka.

Rak je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu, te svake godine na ovaj dan WHO(Svjetska zdravstvena organizacija) i Međunarodna unija za borbu protiv raka promoviraju načine za ublažavanje globalnog opterećenja društva ovom bolešću. Prevencija raka i podizanje kvaliteta života pacijenata oboljelih od raka  teme su koje se iz godine u godinu ponavljaju.

Svake godine više od 14 miliona ljudi bude dijagnosticiran rak, a 7,6 miliona ljudi u svijetu umre od nekog oblika ove bolesti, podaci su Svjetske zdravstvene organizacije. Oko 30-40 posto slučajeva obolijevanja od raka  može se spriječiti, a jedna trećina može se izliječiti ukoliko se dijagnosticira u ranoj fazi bolesti i počne liječiti na vrijeme.

U Bosni i Hercegovini od 2011. godine postoji Mreža izliječenih omladinaca “MladiCe BiH”, koja u okviru Udruženja Srce za djecu koja boluju od raka okuplja mlade koji su preživjeli maligne bolesti. Glavni ciljevi su im unaprijediti prava mladih liječenih od malignih oboljenja, omogućiti im kvalitetnu rehabilitaciju, resocijalizaciju i druženje, te pokazati vlastitim iskustvom da se rak može pobijediti.

Rak je bolest koja pogađa sve, bez obzira na dob, spol ili neke druge odrednice. I što je najvažnije, rak je izlječiv. Zato o ovoj bolesti treba otvoreno govoriti, ističu mladi ljudi.

Na pitanje: Na koji način možemo pomoći osobama da lakše prevaziđu ovu tešku bolest-rak? Advija Džambas, je odgovorila…

Prije svega osobe koje se liječe od teške bolesti poput raka ne treba sažalijevati, mislim da je to nešto što najteže pada osobama koje se liječe, stoga im treba pružiti podršku, uliti nadu u ozdravljenje u bolje sutra, biti im prijatelj u tim teškim momentima, jer rak nije kraj to je samo kratkotrajni prekid načina života koji se do tada vodio, a koji će se nakon izliječenja nastaviti, obično kvalitetnije nego prije same bolesti.

Kako bi ti drugačije nazvala bolest koja se zove rak?

Maligne bolesti kod nas se opisuju sa više termina, rak, tumor, kancer, ja sam ga nekako uvijek nazivala svojim neprijateljem, češće protivnikom, što rak i jeste bio, moj protivnik, snažno se borio, ali sam znala i dokazala mu to da nije jači od mene.

Smatraš li da je rak tabu tema?

Smatram da je rak prije samo nekoliko godina unazad u potpunosti bio tabu tema, ali nažalost u posljednje vrijeme broj oboljelih se povečava i rak postaje nezaobilazna tema. Pored toga, mislim da su udruženja građana, nevladine organizacije koje se bave tematikom raka, a čiji smo članovi mi izliječeni uveliko doprinijeli da se tabu o raku u našem društvu donekle razbije, što je svakako pozitivno, jer se o tome treba pričati.

 

Svoju priču dijelim sa ljudima, jer smatram da je od izuzetne važnosti da rak prestane biti tabu! Ne smijemo dozvoliti da se na spomen raka pomisli i na kraj, jer nije tako – kazala je Advija Džambas.

 

 

28.04.2012.-28.04.2018.

6 godina od transplantacije

Jedna pjesma kaže: “Jedina sam koja slavi rođendana dva” ja možda nisam jedina, ali slavim, prvi put kad me majka rodila, drugi kad se ‘raka oslobodila’.

28. aprila bit će šesta godina od moje transplantacije koštane srži, šest godina kriznog perioda, ali i šest godina kako na život gledam iz drugačije perspektive, kako možda Vi, koji hvala Uzvišenom, na taj način niste iskušani ne gledate, jer niste prošli ono što sam ja i nažalost mnogi ljudi širom svijeta.

Šest godina kako se trudim da maksimalno uživam u životu, jer sam prije tih šest godina, tri godine bila vezana za razne zdravstvene ustanove u našoj BiH, ali i van njenih granica boreći se protiv raka, boreći se za život. Uspjela sam iako nije bilo jednostavno, svaka nova kemoterapija, svaka nova provjera nalaza, odvojenost od najdražih i mnogo drugih stvari nosilo je sa sobom određenu težinu, ali ništa ne bih mogla sama. Ne bez svojih RODITELJA, prijatelja, rodbine, divnog medicinskog osoblja hematoonkološkog odjeljenja pedijatrijske klinike Jezero u Sarajevu, Klaićeve dječije bolnice i KBC Rebro u Zagrebu, udruženja Srce za djecu koja boluju od raka FBiH, Krijesnica i Ljubav na djelu – VELIKO VAM HVALA SVIMA, a ogromno hvala pripada donoru koštane srži, strancu bez kojeg ništa ne bi bilo isto, HVALA GENETSKI BLIZANČE, HVALA TI MOJ BRATE.

#FINALLY_CANCER_FREE