Diego Velázquez – veliki majstor zlatnog doba Španije

Poznati španski slikar, Diego Velázquez, rođen je 6. juna 1599. godine u Sevilli. Nadarenost ka crtanju prvi je otkrio njego otac koji ga je slao na časove Hranaska Pačeka. Kasnije je bio vodeći umjetnik na dvoru kralja Filipa IV.

Virtuoznost njegovih djela ne ogledava se samo u sposobnosti da se dočaraju nabori na ljudskoj koži, sjenke na prevojima ljudskog tijela itd., nego da se ogleda kroz njegovu sposobnost izražavanja karaktera naslikanih likova kroz njegove portrete.

Na protretu „Majka Heronima De La Fuente“ iz 1620. godine predstavlja opaticu koja se je spremala za put iz Seville ka Filipinima. Tamo je bila otvorila manastir Sv. Klare. Na slici možete vidjeti kako energija naslikane opatice izlazi iz samih okvira platna i kako njezin snažni prodorni pogled i čvrst stisak krsta, gotovo kao da je u pitanju oružje, prenosi do posmatrača slike.

Velázquez je prvi koji je slikao samo uljanom bojom te je jedan od najboljih poznavaoca slikarskog zanata. Njego rad možemo podijeliti na 3 faze:

1. Sevillsku fazu – obuhvata period učenja u Sevilli i njegov rad sve do 1623. godine. U ovom periodu nacrtao je „Vodonoša“ i „Žena koja prži jaja“.
2. Prvu Madridsku – obuhvata vrijeme u periodu od 1629. do 1650. godine
3. Drugu Madridsku – te posljednja faza traje od 1650. godine do kraja njegovog života.

Pored brojnih portreta Filipa IV, Velázquez je naslikao i druge člaove kraljevske obitelji: Isabellu Bourbonsku (Filipova prva žena), njihovu djecu, a posebno njihovog najstarijeg sina Don Baltasara Carlosa. Pored kraljevske porodice, tu su pozirali plemići, vojnici, svećanici i popularni pjesnik Francisco de Quevedo.

Unatoč tome što je tek nekoliko dama s kraljevskog dvora poziralo za njega, također je naslikao i brojne slike dvorjana i patuljaka. On ih prikazuje sa veoma otvorenim simpatijama i poštovanjem koje možemo vidjeti na slici El Primo što u prijevodu znači Omiljeni. Ovdje možemo vidjeti kako inteligentno lice i velika bilježnica sa tušem i naliv perom, prikazuju ga kao mudra i doboro obrazovana čovjeka.

Njegova najveća religijska slika jeste Cristo Crucificado (Raspeti Krist) iz 1632. godine, te je iznimne orginalnosti prikazuje Krista na križu, onako samog, netom nakom svoje smrti na kržu. No neki vjeruju da je osoba koja je prikazana kao Krist zapravo umjetnikov stric.

Diego Velázquez umire 6. augusta 1660. godine, iza sebe ostavljajući velik opus i jednu legendu o slikaru koji je mogao da prodre u dubine ljudske duše. Ukopan  je u crkvi San Juan Bautista. Odmah pored njega, nakon svega osam dana njegova žena Juana je bila sahranjena. No, ova crkva je u francuskom bombarodavnju 1811. godine uništena. Tako da zbog tog incidenta, ne znamo njegovo zadnje prebivalište nije poznato.